![]() |
|||
![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
|||
Priručnikom za zaštitu banaka i drugih
financijskih institucija se po prvi put sustavno obrađuje sve značajnija
problematika zaštite u bankama i drugim financijskim institucijama. Strukturu i kompoziciju priručnika čini;
pravna osnova ustrojavanja i obavljanja zaštitarskih poslova, analiza
prikupljenih podataka od stručnih i ovlaštenih predstavnika banaka koji
se bave zaštitom i susreću s konkretnom problematikom sigurnosti i zaštite
u svojoj banci, modus operandi ugrožavanja u bankama s obzirom na objekt
napada, moguće koncepcije zaštite, tjelesna i tehnička zaštita i analiza
ukupnog učinka zaštite. Priručnik je namijenjen i voditeljima unutarnjih zaštitarskih službi banaka i operativnim rukovoditeljima u privatnim zaštitarskim tvrtkama kao elementarna osnova kako i s čim štititi zaposlenike banke, korisnike bankarskih usluga (komitente) i imovinu banke. Priručnikom će se moći služiti i osiguravajuća društva koja će, analizirajući zaštitnu funkcionalnost pojedinih taktičkih mjera tjelesne zaštite i sigurnost rada sustava tehničke zaštite, moći postaviti takve uvjete pri osiguravanju osoba i imovine u bankama tako da će veći bonus na cijenu premije davati onim bankama koje ustroje kvalitetnu zaštitu a malus na cijenu premije će određivati onim bankama koje nemaju nikakvu ili neadekvatnu zaštitu.
U čovjekovoj je prirodi težnja ka većem osjećaju subjektivne ali i objektivne sigurnosti. Danas je ta potreba izraženija no ikad. Međutim, kod zaštite banaka valja imati na umu da je potrebno prije svega spriječiti nastajanje mogućih ugrožavanja i štetnih događaja .Iz prethodne tvrdnje proizlazi slijedeće: ustrojavanjem zaštite povećava se osjećaj opće sigurnosti što kod stranaka i uposlenika povećava zadovoljstvo - što pak na koncu utječe na bolju iskoristivost kapitalnih i ljudskih resursa. Poruke ovog priručnika su Kako dizajnirati financijski sustav na način da izdrži eksterne šokove, koje interne sigurnosne regulatore takav sustav mora imati kako bi spriječio krizu, pitanja su koja koincidiraju sa sve prisutnijim pojavama financijskih slomova. Sigurnost, likvidnost i rentabilnost, postulate bankovnog poslovanja mogu i naoko mali propusti u financijskom sektoru dovesti u pitanje. Iako je ekonomska teorija spremna uzroke bankovnih slomova tražiti u dominantnom utjecaju globalnih faktora, poput rasta kamatnih stopa ili pada tečaja, sve su glasniji pobornici mikroekonomskih uzroka kriza. U istraživanju koje je proveo Office of
the Comptroller of the Currency u SAD, među najznačajnije probleme koji
su uzrokovali propast banaka su neprimjeren sustav osiguranja, nedostatan
nadzor nad ključnim djelatnicima i zlouporaba položaja. Poznato je da su bankari skloni mistificirati vlastiti posao. Jedna od temeljnih tabu tema među bankarima je sigurnost i zaštita u bankama. Vlastiti propusti se, u bespoštednoj tržišnoj utakmici, prikrivaju ili minoriziraju, iako slavni guru bankovne supervizije Aristobulo de Juan upozorava da je napast da se ukrade u bankarstvu tako velika da se elementi pljačke mogu pronaći u gotovo svim slučajevima propasti banaka. Slijedom navedenog, pionirski rad Marka Kričančića i Davora Delišimunovića koji je pred nama dragocjen je iz više razloga. Iako autori o njemu govore kao o Priručniku, rad uveliko nadmašuje okvire Priručnika. Rad je riznica pojmovlja zaštite i sigurnosti, pravne sistematizacije ovoga sofisticiranog područja, prikaz postojećeg stanja i putokaz za izradu strategije zaštite banke. Autori lucidno ukazuju na nedovoljnu svijest na relaciji banka-osiguravatelji. U slučaju štetnog događaja bankari naplaćuju policu, osiguravatelji se naplaćuju od ino reosiguravatelja i "tako se stvara začarani krug čiji sudionici nisu osobito motivirani za ustrojavanje zaštite objekata u kojima se obavlja poslovanje gotovim novcem, transport novca i dr. vrijednosti te zaposlenika u bankama." Pri tome s pravom ističu tri ključna sudionika koja mogu smanjiti rizik nastanka štetnih događaja: financijske institucije, zaštitarske tvrtke i osiguravateljske kuće. Iz rada proizlazi ključna uloga osiguravatelja u poticanju banaka na samozaštitu. Posebno su dragocjeni podaci koje su autori prikupili temeljem anketnog upitnika upućenog bankama. Iako proizlazi da bankari drže da je zaštita strateška investicija banke, rezultati ankete otkrivaju niz manjkavosti na području zaštite i educiranosti zaposlenika o zaštiti( nedostatak pismenih protokola postupanja, praćenje trendova u zaštiti). Iako je područje tehničke zaštite opsegom najzastupljenije u radu, ključno je poglavlje, po mome mišljenu, koncepcije zaštite novčarskih institucija. U ovom dijelu autori u sažetoj formi daju naputke za izradu opće strategije zaštite, uključujući i rizična područja o kojima se do sada, u novčarskim institucijama, malo razmišljalo (zaštita od industrijske špijunaže, zaštita managementa). Možemo zaključiti da će rad Marka Kričančića i Davora Delišimunovića biti nezaobilazna literatura ne samo za zaštitarske stručnjake, nego šire, za managere u bankama, osiguravajućim i zaštitarskim tvrtkama. Za nadati se da će rad utjecati na širenje spoznaje o tome u kojoj su mjeri sigurnost i zaštita jedna od temeljnih karika novčarskog poslovanja.
Ovaj priručnik, ne podcjenjujući do sada objavljene radove, po prvi put na jednom mjestu ( u modernoj hrvatskoj zaštitarskoj teoriji i praksi) pojašnjava brojne aspekte zaštite u financijskim institucijama te privatne inicijative u zaštitarskoj djelatnosti. Autori su vrlo dobro strukturirali rad polazeći od općeg ka pojedinačnom, te su, uz uvod i pravni osnov, obrađenu anketu i prikaz raznih oblika ugrožavanja sigurnosti financijskih institucija, kvalitetno prikazali moguće koncepcije zaštite, razloge za i protiv organiziranja unutarnje zaštitarske službe odnosno korištenja usluga privatnih zaštitarskih tvrtki i na kraju opisali potencijalne mogućnosti tehničke zaštite. Sa ovim radom autori su popunili prazninu koja u teoriji zaštitarske djelatnosti postoji praktično od demokratskih promjena 1990. godine, odnosno od uvođenja slobodnog tržišta ljudi i roba te jačanja privatnog vlasništva, a svakako i prazninu nastalu izostankom stručnih radova koji bi pobliže pojasnili problematiku Zakona o zaštiti osoba i imovine, donesenog u prosincu 1996. godine. Kritičari će s pravom reći da je i ovaj rad, imajući u vidu navedeni protok vremena, već zakasnio, ali, uvjeren sam, nitko mu neće moći poreći aktualnost, imajući u vidu brojne reforme koje se provode ili se planiraju provesti u našem društvu. Svakako, naglasak bih stavio na reformu sustava unutarnje sigurnosti u Republici Hrvatskoj koja je u tijeku, a posebno na smanjenje broja policijskih službenika, te promjenu mjesta i uloge policije u demokratskom društvu kojem težimo. Policija nije i ne može biti represivno tijelo - jamac unutarnjeg pravnog reda i sigurnosti svih titulara vlasništva a organizacijski, namjenom i brojem ustrojena po uzoru na policije zapadnoeuropskih zemalja. Autori vrlo dobro primjećuju da odgovorne osobe u dijelu financijskih institucija (banaka, pošta, mjenjačnica i dr.) ne vide ili ne žele vidjeti navedene društvene promjene, te nedostatno organiziraju zaštitu ljudi i imovine. No, osim kritičkih osvrta na brojna pitanja iz prakse, autori su ponudili i kvalitetne odgovore o načinima definiranja koncepcija i modela zaštite. Lako je uočiti da su opisane koncepcije i modeli zaštite, kao i ponuđeni zaključci utemeljeni na višegodišnjem praktičnom iskustvu autora u zaštitarskoj djelatnosti, što svakako podiže ukupni dojam o ovom radu, no isto tako, u radu nedostaje konkretna obrada primjera - događaja iz prakse u kojima je bila ugrožena sigurnost ljudi i imovine. Naravno, za očekivati je da će u dopunjenom izdanju biti otklonjen ovaj nedostatak. Izrazito pohvaljujem univerzalnu poruku knjige "sigurnost se ne improvizira" i dopunio bih je nedvosmislenom tvrdnjom da je svako ulaganje u sigurnost financijskih institucija i imovine - ISPLATIVO. I na kraju, vjerujem da će ovo lako čitljivo štivo u kome su pravni i tehnički izrazi dodatno protumačeni u pojmovima, biti podjednako korisno potpunim novacima kao i stručnjacima u zaštitarskoj djelatnosti, odgovornim osobama i zaposlenicima u bankama i financijskim institucijama te uposlenicima osiguravajućih tvrtki. Naravno, knjigom se mogu koristiti svi oni koji žele dobiti osnovne spoznaje o zaštiti imovine i zaštitarstvu, a toplo je preporučujem i policijskim službenicima radi vlastitog stručnog usavršavanja i radi argumentiranog savjetovanja fizičkih i pravnih osoba o ustrojavanju zaštite imovine koja će odgovarati njihovim stvarnim potrebama. G. Vladimir Faber, Načelnik uprave policije
|
|||